Sudije Višeg suda, Apelacionog suda i Vrhovnog suda Crne Gore poklonile su preveliku vjeru nepouzdanom iskazu zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića na osnovu kojeg su okrivljeni za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića osuđeni na po 30 godina zatvora, ocijenio je Ustavni sud. Zbog toga je taj sud ukinuo presudu kojim su Saši Boreti, Ljubu Bigoviću, Ljubu Vujadinoviću i Milanu Šćekiću izrečene kazne od ukupno 120 godina robije.
Sudije Ustavnog suda cijenile su navode iz žalbi Bigovića i Borete, u kojima su veliki dio posvetili okolnostima koje se tiču zaštićenog svjedoka.
– Prema ocjeni ovog suda, s obzirom na okolnosti pod kojima je nabavljen iskaz svjedoka Z.V., ne može se potpuno isključiti sumnja u pogledu njegove pouzdanosti i tačnosti – ocijenile su sudije Ustavnog suda.
Sumnju u iskaz zaštićenog svjedoka, kako su pojasnili u odluci, povećavaju navodi sa njegovog saslušanja pred specijalnim tužiocem Stojankom Radović, koju je 21. februara 2006. godine molio da mu omogući prekid kazne.
– U istoj izjavi svjedok je ostavio tužiocu na procjenu da li može dobiti ikakve povlastice za ostatak kazne od pet i po mjeseci koju je u datom momentu trebalo da izdrži – piše u odluci Ustavnog suda, gdje se navodi i da je Vlaović više puta pravosnažno osuđivan zbog krivičnih djela krađa, prevara i silovanje.
Sudije Ustavnog suda ukazale su da odredbama ZKP- a nije propisano da se zaštićenom svjedoku daju benefiti kako bi se pridobio za saradnju sa pravosudnim organima, niti da u slučaju saradnje bude oslobođen.
– Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja nameće sumnja da su zaštićenom svjedoku V. date pogodnosti u vidu prekida izvršenja kazne zatvora u zamjenu za njegov iskaz koji je doprinio dokazivanju krivičnih djela i krivice učinilaca u predmetnom krivičnom postupku, pa te okolnosti, po ocjeni ovog suda, stvaraju sumnju u pouzdanost i tačnost iskaza svjedoka – piše u obrazloženju odluke Ustavnog suda, koja je objavljena u Službenom listu.
Razmatrajući žalbe i dokaze iz postupka, Ustavni sud je utvrdio da je Vlaoviću 16 puta omogućen prekid i odlaganje služenja kazne, i to uvijek zbog bolesti supruge. U odluci Ustavnog suda naglašeno je da je Vlaović i prije početka krivičnog postupka za ubistvo Šćekića, odnosno prije dobijanja statusa zaštićenog svjedoka, tražio prekid služenja kazne iz istog razloga, ali da je tada taj zahtjev odbijan.
– Ustavni sud je utvrdio da se svjedok V. nikada nije vratio u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija radi odsluženja preostalog dijela zatvorske kazne, iako je na to bio obavezan brojnim rješenjima Ministarstva pravde o odobravanju prekida kazne, pa je za istim raspisana potjernica, a prema podacima MUP- a Crne Gore, on se ne nalazi na teritoriji Crne Gore – piše u odluci suda.
Napomenuli su da Ustavni sud nije nadležan da utvrđuje jesu li redovni sudovi učinili grešku procjenjujući dokaze, ali da su nadležni da ispituju da li su sudovi dali valjano obrazloženje, posebno kada okolnosti pod kojima je pribavljen iskaz zaštićenog svjedoka bacaju sumnju na njegovu pouzdanost.
M.V.P.

Predugo sudili i povrijedili pravo na odbranu
Ustavni sud je ocijenio da je Saši Boreti i Ljubu Bigoviću povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32 Ustava i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Podsjetili su da je prva prvostepena presuda donijeta 7. avgusta 2009. godine, a da je postupak konačno završen 20. decembra 2016. godine izricanjem odluke Vrhovnog suda.
– Predmet je tri puta vraćan prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Krivični postupak je trajao deset godina, tačnije devet mjeseci i 26 dana, što je, shodno praksi Evropskog suda za ljudska prava, neopravdana aktivnost sudova – navodi se u odluci Ustavnog suda.
Osim presude, sudije Ustavnog suda ukinule su i odluku Vrhovnog suda u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića kojom je okrivljenima odbijen zahtjev za podizanje predloga za zaštitu zakonitosti.